Marcipan

Misterij kreacije od šećera i badema
 

Jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih slastica, marcipan kakvog danas znamo, čiji su glavni sastojci mljeveni bademi i šećer nije nastao odjednom. Preteča ove gipke mase, blijedo žućkaste boje, finog mirisa i bogatog okusa nastala je na području Perzije (današnjeg Irana), a datira još iz 6. stoljeća. Tada su „marcipan“ pripremali od jestivih ulja, badema i meda, a njegov miris i aromu obogaćivali su s par kapi cvjetnog ulja ruže.
Smatra se da je marcipan nalik današnjem nastao u španjolskom gradu Toledo i da su ga u Europu donijeli Arapi početkom 8. stoljeća, a osnovni sastojak mu je bio badem. U tadašnje vrijeme bio je uglavnom poslastica u samostanima i u najelitnijim slojevima društva, a vjerovalo se da u njemu ima nešto sveto, odnosno da je djelo samoga Boga.  Upravo zato je bio glavna poslastica na crkvenim okupljanjima, a posebno na dan Svetog Marka kako bi zaštitila vjernike od zla.
Iako je podrijetlo marcipana donekle poznato, dolaskom u Europu nastale su brojne legende o tome kako je marcipan dobio ime. Jedna od njih kaže da je u jednoj španjolskoj pokrajini ponestalo žita i ljudi se nisu imali čime hraniti, ali s obzirom da je u pokrajini jako dobro uspijevao badem, jedan domišljati pojedinac pod imenom Mauricio dosjetio se da ljudima umjesto žita, napravi kruh od badema. S obzirom da je španjolska riječ za kruh „pan“, nastao je „marcipan“ po njegovom izumitelju. Druga legenda govori o zaposleniku prve njemačke ljekarne u Europi, po imenu Mart, koji je došao je na ideju da pomiješa slatki sirup i mljevene bademe, čime je stvorena ova ukusna smjesa. Naravno, tako kažu legende.

Ono što je sigurno da su bademi porijeklom iz Središnje Azije i u njima se uživa već tisućama godina. Preko arapskih zemalja doneseni su u Europu, a u Grčkoj su već u 4. stoljeću prije Krista koristili mljevene bademe pomiješane s medom kao određenu preteču marcipana. Arapi su naučili proizvoditi i prerađivati šećer sredinom 6. stoljeća, čije su otkriće raširili po cijelome svijetu.
Bez obzira na porijeklo imena, činjenica je da i kada se u 18. stoljeću počeo širiti Europom, bio je povlastica samo najviših slojeva društva, a 1806. godine u njemačkom Lübecku otvara se tvornica za proizvodnju marcipana isključivo za potrebe plemstva koja radi i danas, te proizvodi jedan od najčuvenijih europskih marcipana najviše kvalitete.
Ova egzotična delicija koja 12. siječnja u Americi obilježava svoje postojanje, poslužila je kao inspiracija jednome mađarskom slastičaru koji je otvorio cijeli muzej koji je posvetio marcipanu, a krasile su ga nevjerojatne figure različitih veličina i oblika, ali i poznatih ličnosti izrađene od samoga marcipana.
Nekad jelo rezervirano samo za kraljeve, danas u ovoj egzotičnoj smjesi može uživati svatko, a najčešće ju nalazimo kao glazuru na kolačima i punjenje u čokoladama ili kao slatke i ukusne imitacije voća, povrća i raznih životinja.